Povijest

Povijest kluba

Brodarsko društvo „Zvir” osnovalo je 1951. godine 59 mladih Hvarana, zaljubljenika u more. Za prvog predsjednika izabran je Frane Čubretović, a za tajnika Ante Mišetić.

Prve jedrilice članovi su izgradili sami:

• 4 jedrilice tipa šljuka
• 1 jedrilica tipa L-5
• 1 jedrilica tipa dingi
• 2 jedrilice tipa omladinac
• 2 jedrilice tipa finac (jedna privatna)

S njima se aktivno jedrilo na regatama diljem Jadrana — do Dubrovnika, Splita, Staroga Grada, Zadra, Opatije i Pule. Jedrilice su bile drvene, a krajem listopada vadile su se iz mora i spremale. Aktivnost društva zamrla je 1963. godine.

Godine 1975. Hvaranin Zdenko Roić ponovno je pokrenuo društvo i došao na ideju da se može jedriti i zimi, za Novu godinu — tako je utemeljena Novogodišnja regata. Uz pomoć tadašnjeg najboljeg hrvatskog jedriličara u klasi Laser, Mladena Makjanića, klub je pismom ILCA-i u Londonu prvi put dobio organizaciju Laser Europa Cupa 1989./90. — mnogi su se čudili kako tako mali klub ima snage za to. Ratne su godine prekinule niz, no Hvarani su usprkos svemu svaku Novu godinu jedrili, dajući do znanja da tradiciju misle nastaviti.

Na 12. regati, za Novu 1987. godinu, jedrilo je 44 laserista iz SR Njemačke, Austrije, Švicarske i Jugoslavije. Splićanin Mladen Makjanić pobijedio je u svih pet plovova, pa i u navigacijskoj regati zadnjeg dana, a time i u Memorijalu Zdenko Roić — trofeju za najboljeg u navigacijskoj regati i svim ostalim plovovima zajedno, bez odbacivanja rezultata. Kući je odnio svih sedam trofeja.

Od 1995. jedrenje za Novu godinu ponovno se organizira — najprije sa šest optimista i šest lasera, a regata je s godinama narasla do 347 jedriličara u izdanju 2006./07. Laser Europa Cup vraćen je u Hvar 2001./02.

Na 25., jubilarnoj regati 2001./02., kad se Europa Cup nakon deset godina vratio u Hvar, u Paklenom kanalu jedrilo je 107 jedrilica iz jedanaest europskih zemalja. Klub je tada, u godini svoje pedesete obljetnice, živio vrlo skromno — „Ne stidimo se prositi za 100 kn“, naslovile su novine riječi predsjednika Nikoletta pl. Dujmovića. Pokrovitelj sljedeće, 26. regate bio je predsjednik Republike Stjepan Mesić, koji je delegaciju kluba primio u svojoj ljetnoj rezidenciji u Hvaru i obećao da će ljeti doći u školu jedrenja.

U klubu se oduvijek radi volonterski. Duša kluba desetljećima je tajnik Nikša Ive — Čane: trener, vozač kombija i organizator Novogodišnje regate. Među natjecateljima koji su proslavili klub su Vedran Grga Ive i Bojan Ive, a kroz školu jedrenja prošle su generacije hvarske djece. Prvi klupski kombi bio je dvadeset godina star Renault Trafic s volanom na desnoj strani — dar Amerikanca zaljubljenog u Hvar, gospodina Bena Hvara.

Bojan Ive osvojio je u Poreču dva naslova državnog prvaka u klasi Optimist, pojedinačno i ekipno; s bratom Vedranom tada je već jedrio za JK Split, jer obitelj sama više nije mogla snositi troškove nastupa. Na Europskom prvenstvu Optimista 1999. u Matiju kraj Atene, kao jedanaestogodišnjak, bio je do posljednjeg plova na putu do brončane medalje kao treći Europljanin, sve dok ga prosvjed grčkog jedriličara nije diskvalificirao — završio je 12., a Vedran 11.

Zgrada — stari Macel

Klupska zgrada u uvali Križna luka sagrađena je 1887. godine po nacrtu hvarskog graditelja Vicka Kovačevića pok. Martina, kao gradska klaonica — „Macel”. Prije toga klaonica se nalazila ispred Arsenala; kako se grad širio, uklonjena je 1875. i premještena u tada pustu i nenaseljenu Križnu luku. Kameni polukružni luk s istaknutim počecima i tjemenjakom preuzet je s prijašnje zgrade.

Klaonica je radila do 1960., kada je izgrađena nova u uvali Vela Garška. Stari Macel potom je bio Inino skladište goriva pa brodograditeljska radionica, a 1970. je dodijeljen JK Zviru. Zgrada je tada bila ruševina — bez krova, prozora i vrata. Velikim trudom članova obnovljena je u današnji klupski dom.